"Iako je Osnovna škola za djecu s posebnim potrebama u Mostaru tehnički, materijalno i kadrovski vrlo dobro opremljena te primjenjuje sve suvremene metode rada, u društvu i dalje postoji određena stigma – dio roditelja još uvijek oklijeva upisati svoju djecu u ovu školu jer strahuje kako će dolaskom u ovu školu biti izolirana", ističe ravnateljica škole, Maja Mustapić u razgovoru za Bljesak.info.
"Djeca iz Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama Mostar danas su nezaobilazni dionici svih značajnijih gradskih manifestacija – u potpunosti su se afirmirala kao ravnopravni članovi društva", naglašava.
Ravnateljica ističe kako se učenici, nakon što savladaju program škole i nakon što učitelji i defektolozi zajedno sa stručnim timom škole procijene kako da su ostvarili napredak, upućuju u nastavak školovanja u redovnom sustavu obrazovanja po individualnom prilagođenom programu.
Svim roditeljima koji se premišljaju što je najbolje za njihovo dijete poručila je, kako je bolje da djecu koja imaju teškoće ili djecu za koju postoji mogućnost da će imati većih teškoća u napredovanju unutar redovnog programa obrazovanja, što prije uključe u rad ove škole, koja jedina u županiji nudi kompletan program stručne podrške i programe prilagođene individualnim potrebama svakog djeteta.
“Bolje je da djeca što ranije dođu u našu školu kako bi prošli sve naše programe”, navodi te ističe kako će škola djecu, ako i nakon što ostvare napredak, tako lakše integrirati u redovan sustav obrazovanja.
Škola provodi dva oblika obrazovnog programa, to prvi koji traje od 1. do 9. razreda, nakon čega učenici prelaze u srednju školu. Drugi je za djecu, odnosno mlade ljude s višestrukim teškoćama u razvoju, koja ostaju u školi do 21. godine.
Što se tiče samog sustava predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja koji skrbi, educira i rehabilitira djecu s teškoćama u razvoju, taj sustav funkcionira, ističe ravnateljica.
Ističe kako problem nastaje nakon 18. godine gdje nema sustavnog rješenja za ovu populaciju. Kako navodi djeca, odnosno naši mladi s teškoćama tada ostaju uključena uglavnom u dnevne boravke, i to zahvaljujući ogromnom trudu i radu njihovih roditelja. Podršku im pružaju jedino udruge poput udruge "Vedri osmijeh", ali njihovi kapaciteti su ograničeni, a potrebe su iz dana u dan sve veće.
"Postoji velika potreba za sustavnim zbrinjavanjem osoba s teškoćama u razvoju starije kronološke dobi u Mostaru i ostalim općinama i gradovima unutar županije, pa se ovaj problem u skorije vrijeme zaista treba rješavati".
"Razlika je u poboljšanju materijalnih uvjeta, sredstava, načina rada, edukaciji djelatnika, kao i u modernim sredstvima i materijalima koji se danas koriste, a prije ih nije bilo", navodi Mustapić. Međutim, ističe da se jedna stvar u ovih 50 godina nije mijenjala, a to je entuzijazam učitelja defektologa i stručnih suradnika škole.
"Entuzijazam i ljubav prema ovome poslu je jednak, kako kod starih djelatnika, što je vidljivo na fotografijama i zapisima iz povijesti škole, tako i kod današnjih djelatnika", ističe te dodaje kako se ovaj posao niti ne može nazvati poslom jer je to zapravo poziv.
"Naša djeca su kao i sva druga djeca", govori Mustapić i ističe kako je ponekad iznenadi pitanje: "Je li vam je teško?"
"Nama nije teško", ističe ravnateljica i navodi kako je istina da imaju izazove, ali izazove koje ima i svaki drugi učitelj, odgajatelj ili roditelj, samo oni kroz te izazove prolaze kroz malo specifičniji način.
"Primjerice, ono što je u redovnoj školi kreda i ploča, kod nas su individualni radni listići i materijali za vizualnu podršku. Ono što je u redovnoj školi torba s knjigama i školskim priborom, kod naše djece također u torbi su i knjige i bilježnice, ali kod pojedine djece i pelene, mokre maramice i rezervna odjeća. To je možda neka razlika, ali bez obzira na sve, svako dijete zaslužuje kvalitetno obrazovanje prema svojim mogućnostima i odrastanje u primjerenom školskom okruženju – za što se svi zajedno, kao zajednica koja vjeruje u snagu obrazovanja temeljenu na stručnosti, trebamo potruditi", ističe ravnateljica.
U Osnovnoj školi za djecu s posebnim potrebama Mostar danas svaki učenik ima svoj individualni program obrazovanja i rehabilitacije prilagođen njegovim potrebama, koji se revidira čak tri puta tijekom jedne školske godine kako bi se individualni ciljevi obrazovanja za pojedinog učenika povećali ili smanjili u ovisnosti o njegovom postignuću.
"Društvo se promijenilo – postalo je puno otvorenije. Danas je naša škola mjesto učenja, odnosno vježbaonica studenata srodnih zanimanja i svih onih koji žele više znati kako i na koji način pružiti odgovarajuće obrazovanje, rehabilitaciju i skrb za učenike s teškoćama u razvoju", ističe ravnateljica.
Navodi kako stigma više nije tolika kao prije. "I dalje se borimo s nekim stvarima, ali je ta stigma znatno manja nego prije desetak godina, i nadamo se da će vremenom, kako budemo rasli kao društvo, potpuno nestati", dodaje.
Ističe kako su roditelji škole heroji jer svakodnevno dolaze, vjeruju u ono što djelatnici rade, sudjeluju u radu škole, predlažu edukacije i grupe podrške, te zajedno s djelatnicima škole kreiraju obrazovne i rehabilitacijske programe za svoju djecu, ali uz uvažavanje procjena i stručnih mišljenja učitelja svoje djece i stručnih suradnika škole.
Zahvaljujući Gradu Mostaru i pokojnom gradonačelniku Ljubi Bešliću, škola je 2020. godine u potpunosti rekonstruirana, dogradila je još jedan kat i uvela dizalo koje je omogućilo kretanje učenika s većim motoričkim teškoćama po školskoj zgradi.
Prije toga, od 2001. godine kada su zgradu dobili na trajno korištenje od osnivača Grada Mostara, ona je imala samo prizemlje i prvi kat te stubište što je bilo dosta problematično jer su djelatnici škole, djecu s većim motoričkim teškoćama morali fizički nositi na kat škole, kako bi oni mogli sudjelovati u obrazovnom radu.
"Od 2020. ponovno zahvaljujući podršci Grada i sadašnjeg gradonačelnika, u programu škole je i produženi boravak u kojem djeca ostaju od 7:30 do 15:00 sati. U tom vremenu djeca imaju obrazovni dio, a zatim nastavljaju boravak uz rehabilitacijske aktivnosti, igru, izlaske i druženje", ističe ravnateljica.
Objašnjava kako produženi boravak vodi stručan mladi kadar koji obuhvaća edukacijske rehabilitatore, logopede, socijalne radnike, psihologe i pedagoge koji su educirani za rad s djecom s teškoćama u razvoju, a koji su, zahvaljujući Vladi HNŽ-a angažirani u školi kroz programe pripravništva.
Prostor škole je u potpunosti rekonstruiran, a škola danas ima i blagovaonicu s tri obroka dnevno, uključujući kuhani obrok koji je osiguran u suradnji sa Studentskim centrom Mostar.
Osnovna škola za djecu s posebnim potrebama danas ima i Senzornu sobu opremljenu donacijom Brodomerkur gupacije i Mepas Mall-a te novi kombi kupljen zahvaljujući donacijama brojnih velikih i malih sponzora, ali uz najveću potporu Vlade HNŽ-a.
Mustapić ističe kako se škola trenutno broji 53 učenika iz Mostara i drugih dijelova HNŽ-a. Učenici svakodnevno dolaze kombijima iz Mostara i okolice, Čapljine, Stoca, Čitluka, Drežnice i Rame, te sudjeluju programima škole.
Ravnateljica navodi kako više razine vlasti pružaju snažnu podršku školi, što omogućuje njezino funkcioniranje i razvoj. Dodaje kako Grad Mostar, a i županija HNŽ prepoznaju trud škole, uspjehe učenika i zadovoljstvo roditelja, a očekuje kako će se dobra suradnja nastaviti i u budućnosti.
Škola ove godine obilježava 50 godina postojanja, odnosno pola stoljeća predanog rada s djecom s teškoćama u razvoju - pola stoljeća djelovanja, učenja, odrastanja i razvoja, podrške i ljubavi. "Ova škola je za sve nas postala drugi dom, mjesto gdje se snovi i mogućnosti ostvaruju, bez obzira na prepreke", govori Mustapić.
Škola je osnovana 1975. godine i kroz svoju povijest više puta je mijenjala adresu.
"Što se tiče samog osnutka škole, prvotna ideja je bila omogućiti djeci s oštećenjem sluha i djeci s blažim intelektualnim teškoćama s područja Hercegovine uvjete za kvalitetnije obrazovanje – kako materijalne i tehničke, tako i stručne", ističe ravnateljica.
Prvotno su posebni odjeli djelovali u sklopu drugih škola, poput Medicinske i Ekonomske, te u zgradi u Vukovarskoj ulici. Važno je istaknuti kako tijekom ratnih zbivanja u našem gradu, škola nikad nije prestala s radom a tadašnji učitelji defektolozi odlazili su u kuće svojih učenika te su im na taj način organizirali obrazovanje čak i u takvim zahtjevnim vremenima.
"Od 2001. godine zahvaljujući osnivaču škole Gradu Mostaru, škola dobiva svoju zgradu na Kantarevcu u Ulici Nikole Šubića Zrinskog, a odmah pored školske zgrade je i Senzorni park opremljen s mobilijarom prilagođenim potrebama djece s teškoćama u razvoju", ističe.
Nažalost, kako kaže Mustapić, park je pod stalnim udarom vandala našega grada, pa i ovim putem apelira na sve naše male i velike građane da prestanu s takvim djelovanjem i da očuvaju ovaj park za naše građane u potrebi.
Danas smo ih posjetili na drugom danu proslave velikih pola stoljeća postojanja Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama Mostar. Iz Kantarevca se čuje samo pjesma i smijeh preko 150 osoba s teškoćama u razvoju, koji su sa svojim prijateljima došli proslaviti rođendan škole, na sada već tradicionalnoj proslavi rođendana pod nazivom "Igre bez granica".
Danas su ih posjetili prijatelji iz udruga: "Cvijet" Čapljina, "Susret" Čitluk, Udruga osoba s invaliditetom ZHŽ-a, "Plava vrpca" Mostar, "Vedri osmijeh" Mostar, prijatelji iz Centra "Marija naša nada" Široki Brijeg, Centra "sv. Josip Radnik" Čitluk, Centra "Los Rosales" Mostar, DV Mostar te djeca iz "Školaonice" Mostar, učenici Srednje turističko-ugostiteljske škole Mostar, a prvi put su s njima i učenici s teškoćama u razvoju iz Osnovne škole Stjepana Radića iz Imotskog.
"Svima njima se zahvaljujemo na podršci i dolasku na proslavu našeg velikog rođendana", govori ravnateljica.
"Snaga i entuzijazam u skrbi, obrazovanju i rehabilitaciji osoba s teškoćama u razvoju je ono što nas povezuje, a dobro druženje, nove ideje u djelovanju i zajednički ciljevi u stvaranju boljeg i inkluzivnijeg društva daju nam smisao, motivaciju i nadu u bolje sutra", poručuje Mustapić.
Škola se prvotno zvala "Specijalna škola", a prateći suvremene trendove u obrazovanju i skrbi za djecu s teškoćama u razvoju, 2008. godine mijenja ime u današnji naziv "Osnovna škola za djecu s posebnim potrebama".
Mustapić ističe kako danas ni to ime nije dobro između ostalog i zato što u tu kategoriju djece s posebnim potrebama spadaju i nadareni učenici.
Škola u skorije vrijeme planira ponovno promijeniti naziv, ali uz uvažavanje zakonskih propisa koji nalažu korištenje djelatnosti škole u njezinom nazivu. Ipak, otkrili su nam da planiraju dodati i jedno skraćeno ime koje će ih dodatno obilježiti – "jer mi zaista jesmo po mnogočemu specifični", govori nam ravnateljica.
"Zanimljivo je da se i svjetska stručna i znanstvena zajednica ponovno vraća nazivu "specijalna", jer se time ističe kako su programi, metode i oblici rada koji se koriste u radu s učenicima s teškoćama u razvoju "specijalni", a ne djeca i osobe", naglašava.
Mustapić navodi kako će se zasigurno nekada u budućnosti, škole koje obrazuju učenike s teškoćama ponovno zvati "specijalne" upravo zbog specijaliziranih programa koje nude.
Povodom 50 godina škole pripremili su i dvije važne publikacije: Monografiju škole, u kojoj se može prošetati kroz povijest i sadašnjost škole, te Slikovnu pjesmaricu.
Monografija škole pod nazivom "50 godina – priča koju smo ispisali zajedno" obiluje mnoštvom detalja i aktivnosti škole – od njezine povijesti pa sve do današnjih dana. "U njoj su sadržani svi bitni trenuci iz bogatog života Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama", ističe ravnateljica.
"Zanimljivo je upravo to što su Monografiju pisali i svu građu za nju prikupljali upravo učitelji i stručni suradnici škole, uz pomoć i podršku roditelja i prijatelja škole. Tako se ponovno pokazao duh entuzijazma i zajedništva koji krasi ovu školu već pet desetljeća , a odatle i naziv Monografije", istaknula je ravnateljica Maja Mustapić.
Drugo izdanje na koje je škola također ponosna je Slikovna pjesmarica – Pjesme koje govore srcem. Urednici, odnosno autori pjesmarice, uz pomoć ostalih učitelja škole, naši su stručni suradnici – logoped Anđela Miličević i defektolog Boris Blagojević – koji su napisane pjesme za djecu pretočili u grafički jezik, navodi Mustapić.
"Svaka pjesma, osim što je napisana u tekstualnom obliku, obrađena je i kroz grafičke simbole – metodom vizualne podrške koja pomaže djeci s teškoćama, djeci koja savladavaju svoj materinji hrvatski jezik, djeci koja uče hrvatski kao drugi jezik, te onima u fazi opismenjavanja da lakše 'vide' i razumiju riječi", otkriva nam ravnateljica.
Pjesmarica sadrži pjesme poznatih autora poput Dobriše Cesarića i Petra Preradovića, ali i pjesme koje su napisala djeca uz pomoć svojih mentora – učitelja defektologa iz razredne i predmetne nastave – kao i pjesme drugih autora koje su poklonjene školi, a s kojima su učenici nastupali na različitim natjecanjima i osvajali brojne nagrade.
Pjesmarica je opremljena i likovnim radovima učenika, izrađenim različitim likovnim tehnikama, a teme radova prate tematiku pjesama.
Riječ je o potpuno novom i inovativnom materijalu za koji vjeruju da će ga prepoznati predškolske ustanove te redovne osnovne i srednje škole.
"Na taj način uključuju se svi – ne samo djeca s teškoćama, već i sva druga djeca koja uče hrvatski jezik – u sve kulturne i jezične aktivnosti", ističe ravnateljica te toplo preporučuje pjesmaricu kao korisnu i vrijednu publikaciju.
Pjesmarica i Monografija tiskane su uz potporu Grada Mostara i Hercegovačko-neretvanske županije.
Redakcija Bljesak.info uživala je danas u druženju i proslavi rođendana Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama Mostar te im od srca čestitamo ovu veliku obljetnicu postojanja.
